Uzela sam kredit kako bih sinu pomogla da otplati dugove. Tek kasnije sam saznala da su to bili kockarski dugovi, a novac je nestao bez traga. Moja priča je borba između majčinske ljubavi, razočaranja i pitanja gdje sam pogriješila.
Moje ime je Snježana, imam 59 godina i živim u Zagrebu. Prije dvadeset godina napustila sam svoju dvanaestogodišnju kćerku Anu i otišla raditi u Njemačku, vjerujući da je to jedini način da preživimo. Danas me Ana ne može ni pogledati, a ja se pitam jesam li zaista imala izbora.
Moja djeca, Ivan i Mirela, žele me smjestiti u dom za starije osobe, iako se osjećam dovoljno snažno i sposobno za samostalan život. Ova odluka me slomila, ali i natjerala da preispitam naš odnos, svoje godine i što zapravo znači biti roditelj u starosti. Kroz bolne razgovore, sjećanja i svakodnevne borbe, pokušavam pronaći snagu da se izborim za svoje dostojanstvo i pravo na život kakav želim.
U malom bosanskom gradiću, preuzimam brigu o zapuštenoj djeci svog brata. Suočavam se s njegovim nemarom i vlastitim granicama, dok pokušavam djeci pružiti ono što im je uskraćeno. Kroz bolne razgovore i svakodnevne borbe, preispitujem što znači biti obitelj.
Zovem se Snježana i živim s mužem, sinom, snahom i unukom u malom stanu od 55 kvadrata u Zagrebu. Svakodnevno se borim s osjećajem gušenja, nesporazumima i tugom, dok pokušavam održati mir u obitelji. Najčešće utočište pronalazim u kupaonici, gdje mogu pustiti suze koje nitko ne smije vidjeti.
Moje ime je Ivana. Ova priča vodi vas u srce mog braka s Damirom i života pod istim krovom s njegovom majkom, tetom Ankicom. Naša ljetna vožnja do Makarske pretvorila se u borbu za vlastiti glas i dostojanstvo, dok sam pokušavala pronaći sebe između očekivanja, tišine i vlastitih snova.
Jedne večeri, pronašla sam popis pravila na svom frižideru, napisan rukom moje snahe. Moj sin i njegova supruga, kojima sam otvorila vrata svog stana kad im je bilo najteže, počeli su postavljati uvjete kao da sam ja gost. Osjećaj izdaje i nemoći preplavio me, a borba za vlastiti dom pretvorila se u borbu za poštovanje i ljubav u obitelji.
Ovo je moja priča o borbi za preživljavanje nakon što sam ostala udovica s troje djece. Suočavam se s odbijanjem vlastite majke da mi pomogne, dok pokušavam spojiti kraj s krajem i osigurati djeci bolji život. Svaki dan je borba između osjećaja krivnje, nemoći i nade.
Moje ime je Lana i ovo je priča o tome kako sam, pišući pismo za školu, otvorila srce i cijelu obitelj izložila istini o tatinoj ovisnosti. Moje riječi su dotakle tisuće ljudi, ali najvažnije – pokrenule su promjenu kod nas doma. Ovo je priča o boli, sramu, nadi i ljubavi u jednoj zagrebačkoj obitelji.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da ću birati između vlastite sreće i pomoći sestri. Kada se Ana razvela i ostala bez ičega, moj svijet pun planova i snova stao je na pauzu. Ovo je priča o žrtvi, ljubavi i pitanjima koja nas tjeraju da preispitamo što znači biti obitelj.
Moja priča počinje u trenutku kada sam, nakon godina rada u Njemačkoj, napokon kupila stan u Sarajevu. Sada, kad mi je kćerka udana za vrijednog, ali skromnog mladića, brinem se zbog njegovih roditelja čije ponašanje prijeti našoj obiteljskoj sreći. Kroz sukobe, sumnje i obiteljske tajne, pitam se hoće li prošlost i loši uzori uništiti ono što smo gradili godinama.
Moj povratak iz rodilišta trebao je biti najsretniji dan u mom životu, ali umjesto toga dočekao me kaos i osjećaj potpune nemoći. Suprug Ivan, preopterećen poslom i pritiscima, nije stigao pripremiti ništa za našu bebu. U toj noći, između suza, ljutnje i ljubavi, shvatila sam koliko su očekivanja i stvarnost često udaljeni jedno od drugoga.
