Moja kćerka Lejla imala je 12 godina kad sam otišla raditi u Austriju. Vjerovala sam da činim pravu stvar za našu budućnost, ali danas, kad je gledam, osjećam težinu njenog pogleda i zid koji nas dijeli. Ovo je priča o odlasku, žrtvi i boli koju nosi svaka majka koja ostavlja dijete zbog kruha.
Ovo je priča o mojoj borbi između ljubavi prema ženi koju sam izabrao i lojalnosti prema roditeljima. Suočio sam se s odbacivanjem, predrasudama i gubitkom, ali sam kroz sve to naučio što znači biti svoj čovjek. Moja odluka me je koštala mira i porodice, ali mi je donijela i snagu da budem ono što jesam.
Već godinama živim u jednoj sobi s troje unučadi, a četvrto je na putu. Svaki dan osjećam kako gubim dio sebe, dok se borim za malo privatnosti i dostojanstva, a napetosti među članovima obitelji rastu. Pitam se gdje je nestala toplina doma i ima li još nade za našu obitelj.
Vraćam se kući nakon godina provedenih u Njemačkoj, s nadom da ću napokon pronaći mir uz čovjeka kojeg volim. No, moja kćerka Lana me dočekuje hladno, a prošlost i nerazriješeni odnosi prijete da unište moju sreću. U ovoj priči otkrivam zašto je ponekad najteže pronaći sreću baš tamo gdje smo je najviše tražili.
Moje ime je Dario i otac sam jedanaestogodišnjeg Ivana. Sve se promijenilo onog dana kad sam vidio snimku na kojoj ga učiteljica pred cijelim razredom ponižava. Od tog trenutka, moj život se pretvorio u borbu za dostojanstvo mog sina i istinu koju nitko nije želio čuti.
Moje ime je Vesna i ovo je priča o ljetu kada sam mislila da mi je kćerka na sigurnom, a zapravo je bila izgubljena u vlastitim borbama. Suočila sam se s istinom o tome koliko malo poznajem vlastito dijete i koliko su naši strahovi i nesporazumi duboki. Ovo je priča o ljubavi, povjerenju i granicama koje nas dijele.
Zovem se Ivana i već tri godine živim u neprestanom stresu jer moj muž Dario odbija raditi s mojim ocem, iako ne može pronaći stabilan posao. Naša djeca osjećaju posljedice, a ja se svakodnevno borim između ljubavi prema mužu i odanosti obitelji. Svaka večer završava istim pitanjem: koliko još možemo izdržati ovako?
Probudio me majčin poziv i vijest da se moji roditelji žele useliti u moj stan u Zagrebu. Između osjećaja dužnosti, krivnje i vlastitih potreba, našla sam se rastrgana između generacija i očekivanja. Ova priča je moj pokušaj da pronađem svoje mjesto između ljubavi prema roditeljima i potrebe za vlastitim životom.
Moje ime je Lejla i radim kao medicinska sestra u maloj bolnici na rubu Sarajeva. Priča govori o starcu Hamzi, čiji je život izgubio smisao zbog usamljenosti i zanemarenosti, sve dok ga iznenadni dolazak unuka nije podsjetio na snagu obiteljske ljubavi. Kroz ovu priču proživljavam vlastite sumnje, borbe s kolegama i duboke emocije koje me tjeraju da preispitam što znači biti čovjek.
Moje ime je Ivana i živim s roditeljima u malom stanu u Sarajevu. Sve se promijenilo kad je moj brat Dario sa suprugom Eminom odlučio useliti kod nas, a ja sam odjednom postala višak u vlastitom domu. Ovo je priča o borbi za svoje mjesto, obiteljskim sukobima i pitanjima što znači biti ‘dijete koje ostaje’.
Od prvog dana sam znao da će spojiti dvije obitelji biti izazov, ali nisam mogao ni zamisliti koliko će boli i nesporazuma donijeti. Moja nova supruga Ivana i moj sin Filip iz prvog braka postali su suprotstavljene strane, a ja sam se našao rastrgan između ljubavi prema djetetu i želje za novim početkom. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješio i da pitam druge: što biste vi učinili na mom mjestu?
Moje ime je Ivana i živim u malom naselju na rubu Zagreba. Svakodnevno se borim s osjećajem nelagode jer moja susjeda Sanela stalno dolazi nenajavljeno i traži usluge, dok su naša djeca nerazdvojna. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između ljubaznosti i zaštite vlastitog mira.
