Nekada sam bila okružena prijateljima, smijehom i veseljem, a danas tišinu mog rođendana prekida samo zvuk vlastitog uzdaha. Ova je priča o usamljenosti, podijeljenoj obitelji i snovima koji su nestali u provincijskom životu, ali i o nadi da ipak nisam jedina koja se tako osjeća. Otvorila sam dušu očekujući da postoje i drugi poput mene, negdje između prošlih uspomena i praznih sadašnjih dana.
Počinjem svoju priču od najhladnije noći u Zagrebu, kad su me glad i samoća stezali jače od zime. Lutao sam ulicama, gledajući svjetla kafića i restorana iza zamagljenih stakala, osjećajući se nevidljivim među ljudima. Te noći, dok sam drhtao od hladnoće i praznog želuca, donio sam odluku koja će promijeniti život meni i mojoj obitelji.
Moje ime je Ivana i nikad nisam mislila da će me pokloni za mog sina toliko povrijediti. Moji svekar i svekrva žive u izobilju, dok mi jedva spajamo kraj s krajem. Najteže je kad vidim kako moj sin Filip gleda igračke koje ne smije ponijeti kući.
