Društvena tematika

Zar moj glas ne vrijedi ništa?

Osjetio sam hladan znoj kako mi se slijeva niz vrat kad sam učiteljici po treći put šapnuo da mi je slabo, ali ona je samo pogledala kroz mene, kao da sam prozirna sjena djeteta koje izmišlja izgovore. Kroz maglu sjećam se boli, udarca poda o moju glavu i vriskova prijatelja iz razreda, a kasnije i očevog bijesa dok je stajao pred direktorovim stolom tražeći odgovore i pravdu. Ova priča je o tome kako jedan tren nečije nepažnje može promijeniti sve i natjerati nas da se pitamo koliko stvarno slušamo jedni druge.

Drama

Snovi na ivici – Priča o jednom odrastanju s Balkana

Sjećam se trenutka kad su vrata u našem stanu u Sarajevu naglo zalupila, dok je otac vikao na majku i mene. Djetinjstvo mi se rastopilo među šakama koje su stiskale, stidom susjeda i čežnjom za nečim što nisam znao objasniti – spokojem, sigurnošću, sitnicom poput toplog mlijeka navečer. Ova je priča o tome kako mi je snaga da oprostim i nastavim tragati za svjetlom, među pepelom poraza, spasila život.

Društvena tematika

Nekada sam bila osmijeh svakog društva, danas me nema tko nazvati za rođendan

Nekada sam bila okružena prijateljima, smijehom i veseljem, a danas tišinu mog rođendana prekida samo zvuk vlastitog uzdaha. Ova je priča o usamljenosti, podijeljenoj obitelji i snovima koji su nestali u provincijskom životu, ali i o nadi da ipak nisam jedina koja se tako osjeća. Otvorila sam dušu očekujući da postoje i drugi poput mene, negdje između prošlih uspomena i praznih sadašnjih dana.

Drama

Glad koji boli više od zime – priča jedne noći u Zagrebu

Počinjem svoju priču od najhladnije noći u Zagrebu, kad su me glad i samoća stezali jače od zime. Lutao sam ulicama, gledajući svjetla kafića i restorana iza zamagljenih stakala, osjećajući se nevidljivim među ljudima. Te noći, dok sam drhtao od hladnoće i praznog želuca, donio sam odluku koja će promijeniti život meni i mojoj obitelji.

Drama

Pokloni koji bole: Kad bogatstvo dijeli, ali ne daje

Moje ime je Ivana i nikad nisam mislila da će me pokloni za mog sina toliko povrijediti. Moji svekar i svekrva žive u izobilju, dok mi jedva spajamo kraj s krajem. Najteže je kad vidim kako moj sin Filip gleda igračke koje ne smije ponijeti kući.