Moje ime je Lejla i oduvijek su govorili da imam oči svoje bake, ali i njenu dušu. Ova priča vodi vas kroz moje djetinjstvo u Sarajevu, gdje sam, kao dijete s ozbiljnim pogledom, nosila teret porodičnih tajni i tuge. Kroz sukobe, ljubav i gubitke, otkrivam što znači biti dijete koje prerano odraste.
Ovo je moja priča o očuhu Ivanu, čovjeku koji je ušao u moj život kad mi je najviše trebao. Kroz godine nesigurnosti, obiteljskih svađa i osjećaja odbačenosti, Ivan je bio moj oslonac, iako ga dugo nisam mogla prihvatiti. Ovo je pismo koje sam mu godinama pisala u mislima, ali ga nikad nisam imala hrabrosti izgovoriti naglas.
Ovo je priča o meni, Mariji, i mom mužu Ivanu, koji smo proveli više od sedamdeset godina zajedno u Travniku. Naša ljubav je preživjela ratove, siromaštvo, izdaje i gubitke, ali najveća borba bila je ona s tišinom koja se uvukla među nas kad su djeca otišla. Danas, dok brojimo godine i uspomene, pitam se jesmo li zaista pronašli sreću ili smo samo naučili živjeti jedno pored drugog.
Vratila sam se kući ranije nego inače, umorna od posla i života, i zatekla scenu koja mi je promijenila sve. Moj muž Ivan i najbolja prijateljica Lejla sjedili su zagrljeni na našem kauču, a tišina između njih bila je glasnija od bilo kakvih riječi. Tog trenutka, moj svijet se srušio, a ja sam morala odlučiti tko sam i što mi je zaista važno.
Moje ime je Ivana Kovačević i cijeli moj život stane u nekoliko hektara zemlje na rubu malog bosanskog sela. Kada su nam ponudili milijune za našu zemlju, obitelj se raspala pod pritiskom, a ja sam morala birati između tradicije i budućnosti. Ovo je priča o ljubavi, izdaji i onome što ostaje kad novac nestane.
Moje ime je Dario i otac sam jedanaestogodišnjeg Ivana. Sve se promijenilo onog dana kad sam vidio snimku na kojoj ga učiteljica pred cijelim razredom ponižava. Od tog trenutka, moj život se pretvorio u borbu za dostojanstvo mog sina i istinu koju nitko nije želio čuti.
Moja priča počinje jedne hladne sarajevske noći kad sam, skrhan krivnjom zbog izdaje, lutao ulicama tražeći smisao. Kroz bolne sukobe s obitelji i gubitak povjerenja, vjera i molitva postali su mi jedini oslonac. Ovo je putovanje kroz tamu do oprosta, gdje sam naučio da je nada moguća čak i kad sve izgleda izgubljeno.
Zovem se Ivana, iz Splita sam, i cijeli život osjećam da nisam dovoljno dobra za majku svog muža. Jedan običan ručak pretvorio se u oluju starih rana i neizgovorenih riječi, razotkrivajući koliko nas ponos i šutnja mogu udaljiti. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje prestaje ljubav, a počinje borba za prihvaćanje.
Stižem na selo kod svekrve Dragice, noseći umor i strepnju zbog stare porodične rane koja nikada nije zacijelila. Iza toplog dočeka kriju se neizgovorene riječi, napetost i prošlost koju ni vrijeme ni udaljenost nisu izbrisali. Ova posjeta postaje prekretnica – otvara stare rane, ali i pruža priliku za oproštaj i novi početak.
Ja sam Ivana, učiteljica hrvatskog jezika u malom gradu na obali. Svakodnevno se borim s lažima, prikrivanjem i nerazumijevanjem između učenika i njihovih roditelja. Kada jedan incident u razredu razotkrije pravu narav pojedinih učenika, moram odlučiti hoću li izabrati istinu ili šutnju, znajući da će svaka odluka imati posljedice.
Sve je počelo jednim običnim telefonskim pozivom mog sina, ali završilo je otkrivanjem istine o ženi koju sam godinama izbjegavala. Kroz suze, ljutnju i neočekivanu bliskost, morala sam preispitati vlastite granice oprosta i suosjećanja. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje prestaje prošlost, a počinje nova šansa za obitelj.
Moja kćerka Lana bila je svjetlo mog života, ali sudbina nam je okrutno oduzela sve snove koje smo zajedno gradile. Nakon tragične nesreće, pronašla sam njeno pismo koje mi je dalo snagu da nastavim dalje. Ovo je priča o boli, oprostu i traženju nade u najmračnijim trenucima.
