Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će mi život ponuditi izbor između vlastitog srca i srca moje djece. Liječnici su mi rekli da neću preživjeti ako rodim sva tri blizanca, ali nisam mogla odustati ni od jednog. Ova priča je o borbi, ljubavi i onome što znači biti majka u svijetu gdje su čuda rijetka, ali ipak moguća.
Moj sin Petar, kojeg sam sama odgojila nakon što nas je muž napustio, danas je stranac u mom životu. Nakon njegovog razvoda, pozvala sam bivšu snahu Anu i unuka Davida da žive sa mnom, jer nisam mogla gledati kako propadaju. Sada, dok Petar sve više nestaje iz naših života, pitam se gdje sam pogriješila i što znači biti obitelj u današnje vrijeme.
Moja kćerka Aria nikada nije bila bliska sa mnom, ali nisam očekivala da će mi leđa okrenuti baš kad mi je najviše trebala. Otkriće njezine trudnoće preko tuđe osobe slomilo mi je srce i natjeralo me da preispitam sve svoje odluke kao majka. Sada se pitam jesam li mogla nešto promijeniti ili je ovo jednostavno sudbina naše obitelji.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam posvetila svojim kćerima, žrtvujući vlastite snove i udobnost. Sada, kad su odrasle i imaju svoje živote, osjećam se odbačeno i pitam se gdje smo pogriješili. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i boli koju donosi nezahvalnost najbližih.
Sve je počelo kad sam, iscrpljena i na rubu snaga, konačno rekla gospođi Mariji da više ne mogu biti njezina potrčko. Godinama sam joj pomagala, dok je njezina kćerka Ivana rijetko dolazila iz Zagreba. Ova priča je o granicama, osjećaju krivnje i tihoj borbi svake žene koja pokušava biti dobra susjeda, kćerka i majka u isto vrijeme.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom moje svekrve, koji mi je zauvijek promijenio pogled na obitelj i povjerenje. Suočena s ucjenom i pritiskom, morala sam birati između ljubavi prema mužu i sigurnosti svoje budućnosti. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i upozorenje svima koji misle da su obiteljske igre uvijek bezopasne.
Moje ime je Ivana Kovačević i ovo je priča o tome kako je povijest, koju sam učila u školi, postala oružje u borbi između mene i mog oca. Dok sam pokušavala pronaći svoje mjesto u svijetu, suočila sam se s obiteljskim očekivanjima, nepravdom i vlastitim snovima. Ova priča je o tome kako su prošlost i sadašnjost isprepletene u svakodnevnim životima nas s Balkana.
Moje ime je Dario i prije pola godine preselili smo se u Zagreb, nadajući se novom početku. Ali kad je Hanin otac, gospodin Stjepan, počeo dolaziti gotovo svaki vikend, naš miran život pretvorio se u neprestanu napetost i nesporazume. Svaka rasprava s Hanom završavala je šutnjom, a ja sam se osjećao sve usamljenije u vlastitom domu.
Zovem se Ljiljana i već godinama živim sama u malom stanu u Sarajevu. Moja djeca, Ivan, Dario i Ela, rijetko dolaze, a njihovi pozivi sve više liče na rutinu nego na iskrenu brigu. Dok gledam kroz prozor i čekam njihov dolazak za rođendan, pitam se: jesam li im još uvijek majka ili samo starica s imovinom?
Naša kćerka Ivana i njen muž Emir upali su u financijske probleme, a moja supruga Jasna i ja nismo dvojili – odmah smo uskočili pomoći. Iako nam nisu pokazali zahvalnost, a odnosi su postali napeti, kroz bolne razgovore i nesporazume pronašli smo put do novog razumijevanja i bliskosti. Ovo je priča o tome kako je ljubav roditelja često teža nego što izgleda izvana.
Osam godina sam u braku s Edinom, a osjećam se kao da sam nevidljiva u vlastitom domu. Svakodnevno balansiram između posla, djece i kućanskih obaveza, dok Edin sve više uzima zdravo za gotovo sve što radim. Ova priča je moj vapaj za priznanjem, ali i pitanje: koliko nas žena živi ovako, a šuti?
Moje zdravlje se iznenada pogoršalo tijekom vrućeg ljeta, a briga moje djece otkrila je pravu istinu o njihovim motivima. Dok sam ležala u bolnici, shvatila sam da njihova pažnja nije bila iz ljubavi, već iz interesa za nasljedstvo. Odluka da promijenim oporuku bila je teška, ali nužna za moj mir.
