Zovem se Ljubica i cijeli život sam sanjala da okupim svoju djecu i unuke u jednoj kući na Jadranu. Kad sam napokon ostvarila taj san, stare rane i neizgovorene zamjerke isplivale su na površinu, pretvarajući našu obiteljsku idilu u bolno suočavanje s prošlošću. Sada, dok gledam more, pitam se jesam li svojim snovima uništila ono što sam najviše voljela.
Probudio me zvuk razbijene šalice i suprugov glas pun zamjerki. Godinama sam živjela u sjeni njegove potrebe za kontrolom, boreći se između želje za mirom i vlastitog dostojanstva. Kroz svakodnevne borbe, tišine i neizgovorene riječi, tražila sam snagu da pronađem sebe.
Moje ime je Ivo, djed sam iz malog slavonskog sela, i nikad nisam mislio da će obična rođendanska pita izazvati toliku buru u mojoj obitelji. Sve je počelo kad sam pokušao iznenaditi unuke, a završilo je suzama, nesporazumima i starim ranama koje su isplivale na površinu. Ova priča je o tome kako nas sitnice mogu razdvojiti, ali i ponovno spojiti.
Nakon petnaest godina razvedenog života, moj bivši muž Ivan iznenada se pojavio na mojim vratima tražeći pomoć. Naša djeca, Ana i Filip, nisu znali kako reagirati, a stari konflikti i neizgovorene riječi ponovno su isplivali na površinu. Kroz suze, sumnje i male pobjede, otkrili smo što znači biti obitelj kad je najteže.
Moje ime je Dario i nikada nisam mislio da će moj brak s Ivanom postati tema javne rasprave na internetu. Kada su ljudi počeli komentirati našu vezu zbog Ivaninog izgleda, morao sam pronaći snagu da zaštitim našu ljubav od zlobnih riječi. Ovo je priča o tome kako sam naučio što znači istinski voljeti i boriti se za ono do čega ti je najviše stalo.
Ovo je priča o meni, Jasmini, majci iz Sarajeva, koja je morala donijeti najtežu odluku u životu – zamoliti svoje dvije kćeri, Lejlu i Amru, da napuste naš dom. Kroz suze, krivnju i beskrajnu ljubav, suočavam se s posljedicama te odluke i pitanjem jesam li ih time zauvijek izgubila. Ovo je ispovijest o obiteljskim sukobima, generacijskim jazovima i boli koju samo majka može razumjeti.
Moje ime je Lana i nikada neću zaboraviti dan kad sam, drhteći od srama i straha, pokucala na vrata našeg bogatog susjeda gospodina Ivana. Moja mama je bila na rubu snaga, a brat Filip, koji je od rođenja u invalidskim kolicima, trebao je svakodnevnu njegu i vožnju do bolnice. Nisam ni slutila da će moj očajnički potez pokrenuti lavinu događaja koja će zauvijek promijeniti našu obitelj.
Zovem se Ivana i već deset godina živim u Sarajevu sa suprugom Damirom. Njegova majka, gospođa Ljiljana, poznata je po svojoj velikodušnosti, ali njezina stalna potreba da nam pomaže često unosi nemir u naš dom. Ova priča otkriva kako i najbolje namjere mogu razoriti mir u porodici.
Moje ime je Viktorija i živim u Sarajevu. Oduvijek sam bila ponosna na svog sina, ali prema kćerki sam osjećala samo razočaranje i ljutnju. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i zašto mi se život vratio kao bumerang.
Na dan kad je moj brat Ivan napunio 18 godina, objavio je da se ženi. Ta vijest je razbila našu obitelj i pokrenula lavinu sukoba, pohlepe i nerazumijevanja. U ovoj priči proživljavam kako se ljubav i obiteljske veze mogu raspasti pod pritiskom očekivanja i sebičnosti.
Od prvog dana kad smo Adnan i ja kupili kuću u predgrađu Sarajeva, sanjali smo o vlastitoj vikendici s malom saunom. Ali naša porodica, uvijek spremna na besplatne užitke, pretvorila je naš dom u javni dom. Nakon godina iskorištavanja, odlučili smo im pokazati gdje su granice.
Moje ime je Amir i ovo je priča o tome kako sam zbog ljubavi prema Sanji, ženi koja nije odgovarala tuđim standardima ljepote, izgubio prijatelje, zamalo obitelj, ali pronašao istinsku sreću. Naša borba protiv predrasuda kulminirala je na našem vjenčanju, a rođenje naše kćeri Lejle pokazalo je svima da prava ljubav ne poznaje granice. I danas se pitam: koliko nas još živi u strahu od tuđeg mišljenja, umjesto da slijedimo svoje srce?
