Moja priča počinje u trenutku kad sam mislila da više nemam snage. Obiteljske svađe, neimaština i osjećaj da sam sama lomili su me iz dana u dan, ali vjera i molitva postali su moj oslonac. Kroz borbu sam naučila što znači istinski vjerovati i kako Bog može pronaći put i kad ga mi ne vidimo.
U ovoj priči opisujem kako sam, kao umirovljenica s ograničenim primanjima, odlučila pokloniti ručno pleteni šal svojoj unuci po unuku. Umjesto zahvalnosti, dočekala me hladnoća i tišina, što je otvorilo stare rane i pitanja o vrijednosti pažnje naspram materijalnog. Kroz obiteljsku napetost i vlastite sumnje, pitam se gdje smo to kao društvo skrenuli s puta.
Moje ime je Ljiljana i ovo je priča o tome kako je moj sin Ivan oženio Lejlu, ženu koja je donijela novi vjetar u našu obitelj. Kroz njihove borbe i naše nesporazume, naučila sam što znači prava jednakost u svakodnevnom životu. Ova priča je o ljubavi, promjenama i tome kako stare navike teško umiru, ali i kako nas mogu naučiti nečemu novom.
Ovo je moja priča o borbi za preživljavanje nakon što sam ostala udovica s troje djece. Suočavam se s odbijanjem vlastite majke da mi pomogne, dok pokušavam spojiti kraj s krajem i osigurati djeci bolji život. Svaki dan je borba između osjećaja krivnje, nemoći i nade.
Moje ime je Dario i nikada nisam mislio da će moj brak s Ivanom postati tema javne rasprave na internetu. Kada su ljudi počeli komentirati našu vezu zbog Ivaninog izgleda, morao sam pronaći snagu da zaštitim našu ljubav od zlobnih riječi. Ovo je priča o tome kako sam naučio što znači istinski voljeti i boriti se za ono do čega ti je najviše stalo.
Zovem se Ivana i godinama sam nosila teret obitelji na svojim leđima, dok je moj muž Dario mislio da je dovoljno samo biti prisutan. Jednog dana, na Trgu bana Jelačića, ulični svirač me javno prozvao i natjerao Darija da preuzme dio tereta. Taj trenutak pokrenuo je lavinu promjena u našem domu, ali i u meni samoj.
Ovo je priča o meni, Jasmini, majci iz Sarajeva, koja je morala donijeti najtežu odluku u životu – zamoliti svoje dvije kćeri, Lejlu i Amru, da napuste naš dom. Kroz suze, krivnju i beskrajnu ljubav, suočavam se s posljedicama te odluke i pitanjem jesam li ih time zauvijek izgubila. Ovo je ispovijest o obiteljskim sukobima, generacijskim jazovima i boli koju samo majka može razumjeti.
Moje ime je Ivana i već tri godine živim pod istim krovom sa suprugom Damirom i njegovom majkom, gospođom Ankicom. Od prvog dana osjećam da nisam dobrodošla, a svaki pokušaj da izgradim odnos s njom završava šutnjom ili hladnim pogledom. Danas, nakon još jedne bolne svađe, pitam se ima li nade za našu obitelj ili je vrijeme da biram između ljubavi i vlastitog mira.
Moje ime je Marina. Nakon što su mi blizanci, Lejla i Dario, dijagnosticirani s autizmom, moj muž Ivan me napustio. Ostala sam sama u Zagrebu, boreći se protiv predrasuda, birokracije i vlastitih strahova, ali i otkrivajući snagu za koju nisam znala da je imam.
Moje ime je Ivana i cijeli život sam bila između roditelja koji su se više mrzili nego voljeli. Nakon njihovog razvoda, nadala sam se miru, ali rođenje moje kćeri Lane otvorilo je stare rane i započelo novo poglavlje njihovog rivalstva. Umorna sam od toga da budem most između njih, a sada se bojim da će njihova borba uništiti i moju obitelj.
Moje ime je Lana i nikada neću zaboraviti dan kad sam, drhteći od srama i straha, pokucala na vrata našeg bogatog susjeda gospodina Ivana. Moja mama je bila na rubu snaga, a brat Filip, koji je od rođenja u invalidskim kolicima, trebao je svakodnevnu njegu i vožnju do bolnice. Nisam ni slutila da će moj očajnički potez pokrenuti lavinu događaja koja će zauvijek promijeniti našu obitelj.
Osjećam se kao da svi oko mene uspijevaju, dok se ja borim s kreditom, renovacijom kuće i supruginom tugom zbog gubitka bake. Svaka svađa s Anom me podsjeća koliko smo daleko od onog što sam zamišljao kao ‘normalan život’. Pitam se, jesam li jedini koji se osjeća izgubljeno dok drugi izgledaju kao da im sve ide od ruke?
