Sve je počelo kad sam iz ljubavi prema bratu pristala da njegov automobil bude registriran na moje ime. Nisam ni slutila da će ta odluka dovesti do dugova, obiteljskih svađa i osjećaja izdaje. Danas se pitam gdje prestaje pomoć, a počinje naivnost.
Moj otac, Stjepan, sada star i nemoćan, traži moju pomoć iako nikada nije pokazao ljubav ni razumijevanje prema meni. Naša prošlost je puna neizgovorenih riječi, hladnih pogleda i rana koje nikada nisu zacijelile. Sada, dok mi govori da mu dugujem jer je moj otac, pitam se gdje su granice dužnosti i oprosta.
U ovoj priči sam ja, Ivana, žena iz Sarajeva, koja se bori s osjećajem praznine i gubitka volje za održavanjem doma. Kroz svakodnevne konflikte s mužem i djecom, te unutarnju borbu s vlastitim identitetom, pokušavam pronaći smisao i ponovno otkriti što znači biti ‘čuvarica ognjišta’. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i poziv na iskren razgovor o ulozi žene u današnjem društvu.
Nenajavljeno sam došla u stan svog sina i snahe, uvjerena da činim pravu stvar. Umjesto zahvalnosti, dočekala me tišina, nered i istina o životu mlade obitelji koju nisam željela vidjeti. Suočila sam se s vlastitim predrasudama, ali i s boli koju sam možda sama prouzročila.
Na dan mog vjenčanja, majka je prekršila obećanje i odlučila zadržati stan koji nam je obećala, ostavljajući mene i mog supruga bez doma. Kroz godine borbe s podstanarskim životom i narušenim povjerenjem, pokušavam pronaći smisao i obnoviti svoj brak. Dok gledam u prošlost i razmišljam o budućnosti, pitam se vrijede li snovi cijenu obiteljskih sukoba.
Sve je počelo jednim pitanjem mog sina, koje je otvorilo stare rane i pokrenulo lavinu emocija. U trenutku sam izgubila kontrolu i izgovorila riječi koje su godinama tiho gorjele u meni, dok je moja svekrva u šoku slušala istinu. Taj dan zauvijek je promijenio našu obitelj.
Jednog običnog jutra, dok sam žurila na posao, slučajno sam otvorila pismo adresirano na mog muža. Ono što sam pročitala u toj bijeloj koverti zauvijek je promijenilo naš brak i moj pogled na život. Sada se pitam: koliko zapravo poznajemo one s kojima dijelimo svakodnevicu?
Zovem se Ljiljana. Nakon smrti mog muža, djeca su naslijedila sve, a meni je ostala samo jedna omotnica. Taj trenutak je razorio našu obitelj i natjerao me da se borim za vlastito dostojanstvo.
Ovo je moja priča o samoći nakon razvoda, o godinama borbe za sina i o trenutku kad su me njegove riječi slomile. Sve sam dala za njega, a ipak sam ostala sama i optužena da mu rušim brak. Pitam se, može li majka ikada biti dovoljno dobra?
Moja priča počinje u trenutku kada me vlastita kćer, kojoj sam iz ljubavi i povjerenja prepustila obiteljsku kuću, moli da se iselim. Osjećam se izdano, usamljeno i pitam se gdje sam pogriješila kao majka. Kroz bolne razgovore i sjećanja, pokušavam pronaći smisao u svemu što se dogodilo.
U trenutku kada sam mislila da su svi veliki životni izazovi iza mene, saznala sam da sam trudna s 47 godina. Umjesto podrške, suočila sam se s nevjericom, osudom i strahovima vlastite porodice. Ovo je moja priča o boli, nadi i borbi za pravo na sreću, čak i kad svi oko mene misle da je za to prekasno.
Jedne olujne noći, nakon godina poniženja i nepravde, odlučila sam uzeti pravdu u svoje ruke. Moja gazdarica Ilona, bogata i okrutna žena iz zagrebačke elite, nije ni slutila da će joj njezina okrutnost doći glave. Ova priča je moj vapaj za pravdom, ali i pitanje: može li nas mržnja zaista osloboditi?
