Ovo je moja priča o ljubavi s Emirom, čovjekom bez stalnog doma i posla, ali s dvoje djece iz prethodnog braka. Provela sam četiri godine u vezi punoj nade, razočaranja i unutarnjih borbi, pokušavajući pronaći ravnotežu između onoga što želim i onoga što mi život dopušta. Na kraju sam morala donijeti najtežu odluku u svom životu.
Sjedile smo na istom kauču, Ariana i ja, svaka sa svojim slomljenim srcem. Ona je izgubila dečka, ja muža, a obje smo ostale bez odgovora na pitanje: zašto? U toj tišini i boli, pronašle smo snagu jedna u drugoj, ali i suočile se s istinama koje smo godinama gurale pod tepih.
Vratila sam se iz bolnice s novorođenom kćeri, a kod kuće me dočekala tišina, nered i potpuna odsutnost podrške. Suprug Ivan bio je zaokupljen poslom, a ja sam se osjećala izgubljeno, prevareno i potpuno sama u najvažnijem trenutku života. Ovo je priča o borbi za sebe i svoje dijete, o razočaranju, ali i o snazi koju sam pronašla kad sam mislila da je više nemam.
Ovo je priča o mojoj borbi između ljubavi prema ženi koju sam izabrao i lojalnosti prema roditeljima. Suočio sam se s odbacivanjem, predrasudama i gubitkom, ali sam kroz sve to naučio što znači biti svoj čovjek. Moja odluka me je koštala mira i porodice, ali mi je donijela i snagu da budem ono što jesam.
Godinama sam radio u Njemačkoj, sanjajući da svojoj djeci osiguram bolji život. Kupio sam im stanove u Zagrebu i Sarajevu, ali sada, kad sam star i umoran, oni mi ne dopuštaju ni da prespavam kod njih. Osjećam se izdano i pitam se gdje sam pogriješio kao otac.
Moje ime je Ivana i bila sam balerina dok mi moždani udar nije oduzeo pokret. Kroz bol, strah i porodične sukobe, naučila sam što znači oprostiti i ponovno vjerovati. Ovo je priča o tome kako sam iz tame pronašla novi smisao života.
Pet godina nakon što se moj suprug razveo od bivše žene, još uvijek se osjećam kao strankinja u vlastitoj obitelji. Moja svekrva ne može prihvatiti naš brak i uporno pokušava vratiti mog supruga njegovoj bivšoj ženi zbog unuka. Svakodnevno se borim s osjećajem odbačenosti i pitanjem: hoću li ikada biti dovoljno dobra?
Moje ime je Ivana i život mi se preokrenuo kad je moj muž, Dario, zatražio da moja majka napusti kuću u kojoj sam odrasla. Rastrgana između ljubavi prema majci i braka, suočila sam se s najtežom odlukom u životu. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: koliko daleko trebamo ići zbog ljubavi?
Moje ime je Ljiljana Kovačević. Oduvijek sam imala težak odnos sa svojom snahom, Eminom. Kada je moj sin Ivan odlučio da se razvede, suočila sam se s vlastitim predrasudama i pitanjem što zapravo znači biti obitelj. Ovo je priča o danu kad se sve raspalo, ali i o onome što sam naučila o ljubavi, prihvaćanju i puštanju.
Nakon što sam izgubila supruga, jedina utjeha mi je bio njegov glas koji je svakodnevno odzvanjao željezničkom stanicom u našem malom gradu. Kad su ga zamijenili novim glasom, osjećala sam kao da mi je posljednji trag njega istrgnut iz ruku. U očaju sam se obratila upravi stanice, nadajući se da ću još jednom čuti njegovu toplu poruku i pronaći mir.
Moj muž je došao kući s buketom crvenih ruža, tvrdeći da su za mene. No, istog dana otkrila sam bolnu istinu o tome kome su zapravo bile namijenjene. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i što znači oprost u braku.
Nakon godina borbe s kreditom i stalne brige za obitelj, odlučila sam nagraditi samu sebe tihim vikendom na Plitvicama. Umjesto podrške, dočekala me lavina zamjerki i osjećaj krivnje. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između vlastitih potreba i očekivanja najbližih.
