Savršeni Zaručnik Moje Sestre: Priča o Razočaranju
“Ne mogu vjerovati da si opet zakasnila, Marija!” viknula sam dok sam gledala svoju sestru kako ulazi kroz vrata s osmijehom na licu. “Zar ne vidiš koliko je mama zabrinuta svaki put kad te nema kod kuće na vrijeme?”
Marija me samo pogledala, s onim istim osmijehom koji je nosila otkad je upoznala Marka. “Ana, opusti se. Marko je divan. Proveli smo predivno veče u kazalištu.”
“Divan?” ponovila sam skeptično. “Samo zato što te vodi na večere i kazalište ne znači da je savršen.”
Marija je uzdahnula i prevrnula očima. “Uvijek si bila skeptična prema njemu. Zašto jednostavno ne možeš biti sretna zbog mene?”
“Zato što te jedva viđamo otkad si s njim!” odgovorila sam frustrirano. “Naša obitelj se raspada, a ti to ne vidiš jer si zaslijepljena njegovom ‘savršenošću’.”
Marija je samo odmahnula glavom i otišla u svoju sobu, ostavljajući me s osjećajem nemoći i bijesa. Nisam mogla podnijeti pomisao da gubim sestru zbog nekoga tko se činio previše dobrim da bi bio istinit.
Prošlo je nekoliko mjeseci, a situacija se nije poboljšavala. Marko je postao stalni gost u našem domu, ali svaki put kad bi došao, osjećala sam nelagodu. Bilo je nešto u njegovom osmijehu što mi nije ulijevalo povjerenje.
Jedne večeri, dok sam sjedila u dnevnoj sobi, čula sam Marka kako razgovara na telefon u hodniku. Njegov ton bio je potpuno drugačiji od onog ljubaznog glasa kojim je uvijek govorio pred nama. “Ne, ne mogu sada doći. Rekao sam ti da imam obaveze ovdje,” govorio je tiho, ali odlučno.
Srce mi je ubrzano kucalo dok sam pokušavala shvatiti o čemu se radi. Tko je bio na drugoj strani linije? I zašto je Marko zvučao tako nervozno?
Nisam mogla izdržati neizvjesnost pa sam odlučila pratiti ga sljedeći put kad bi rekao Mariji da ide na poslovni sastanak. Iduće subote, kad je Marko izašao iz kuće, uzela sam kaput i tiho ga slijedila.
Pratio me do kafića na drugom kraju grada. Sjedio je za stolom s nekom ženom koju nikad prije nisam vidjela. Njihov razgovor bio je intiman, a način na koji ju je gledao bio je daleko od poslovnog.
Osjećaj izdaje preplavio me dok sam stajala skrivena iza ugla. Kako ću reći Mariji? Hoće li mi uopće vjerovati?
Vratila sam se kući prije njega i čekala priliku da razgovaram sa sestrom nasamo. Kad se konačno ukazala prilika, duboko sam udahnula i rekla: “Marija, moramo razgovarati o Marku.”
Pogledala me sumnjičavo. “Što sad?”
“Vidjela sam ga danas s drugom ženom,” rekla sam tiho.
Marija se nasmijala, ali njen osmijeh nije dosegao oči. “Ana, prestani izmišljati priče. Marko me voli i nikad me ne bi prevario.”
“Nisam to izmislila!” inzistirala sam. “Moram ti pokazati nešto.” Izvadila sam telefon i pokazala joj fotografiju koju sam uspjela snimiti.
Njen izraz lica se promijenio iz nevjerice u šok dok je gledala sliku. “Ne… to nije moguće,” šapnula je.
“Žao mi je,” rekla sam iskreno, osjećajući težinu situacije.
Marija nije progovorila ni riječ više te večeri. Povukla se u svoju sobu i ostavila me s osjećajem krivnje i tuge.
Sljedećih nekoliko dana bili su ispunjeni napetostima i tišinom u kući. Marija nije htjela razgovarati ni s kim od nas, a Marko je dolazio sve rjeđe.
Jednog dana, dok smo sjedile za stolom za doručak, Marija je konačno progovorila: “Prekinula sam s Markom.” Njene oči bile su crvene od plača, ali njen glas bio je odlučan.
“Žao mi je,” rekla sam ponovno, ali ona me prekinula.
“Ne moraš se ispričavati,” rekla je tiho. “Hvala ti što si mi otvorila oči.”
Osjećaj olakšanja pomiješan s tugom preplavio me dok sam gledala svoju sestru kako pokušava skupiti komadiće svog slomljenog srca.
Ponekad se pitam kako smo mogli biti tako slijepi prema njegovoj pravoj prirodi? Je li ljubav zaista toliko slijepa da ne vidimo ono što nam je pred nosom? Možda nikada nećemo imati sve odgovore, ali jedno znam sigurno – obitelj će uvijek biti tu da nas podrži kad padnemo.