Nasljedstvo koje je razbilo moju obitelj: Priča o novcu, ljubavi i izdaji

“Neću ti oprostiti, Patricija! Nikada!” vrištala je moja sestra Iva dok je zalupila vratima dnevnog boravka. Zvuk je odjeknuo kroz stan naše pokojne bake, sada poprište najgore svađe koju sam ikada doživjela. Srce mi je tuklo kao ludo, a ruke su mi drhtale dok sam gledala majku kako sjedi na rubu kauča, blijeda i slomljena. Otac je šutio, gledajući kroz prozor, kao da će mu pogled na kišni zagrebački asfalt dati odgovore koje mi svi tražimo.

Sve je počelo prije mjesec dana, kad nas je odvjetnik pozvao u svoj ured na Ilici. “Vaša baka Marija ostavila je stan u centru Zagreba vama dvjema, Patriciji i Ivi, pod uvjetom da ga ne prodate najmanje pet godina i da zajedno odlučujete o svemu što se tiče imovine.” U tom trenutku, činilo se kao blagoslov. Stan pun uspomena, miris bakinih kolača, stare slike na zidovima… Nisam ni slutila da će upravo taj stan postati izvor naše propasti.

Iva je odmah počela s planovima. “Možemo ga iznajmiti turistima, zaradit ćemo više nego što smo ikad imale!” govorila je uzbuđeno. Ja sam željela nešto drugo. “Zašto ne bismo pustile da u njemu živi mama? Ionako joj je teško otkako je baka umrla.” Ali Iva nije htjela ni čuti. “Uvijek si bila mamina mezimica! Sve bi joj dala! A ja? Zar ja ne postojim?”

Nisam znala što reći. Osjećala sam se razapeto između sestre i majke, između prošlosti i budućnosti. Otac je šutio, kao i uvijek kad su emocije bile prejake. Počeli su dani prepirki, hladnih pogleda i šutnje za stolom. Svaka večera bila je poput minsko polja.

Jedne večeri, dok sam prala suđe, čula sam Ivine šapate u hodniku. Govorila je s našim rođakom Damirom. “Ako Patricija popusti, pola stana je tvoje. Samo mi pomozi da je nagovorim.” Osjećaj izdaje me preplavio. Damir je uvijek bio pohlepan, a sada se udružio s mojom sestrom protiv mene? Nisam mogla vjerovati.

Sljedeći dan sam pokušala razgovarati s Ivom. “Zašto to radiš? Zar ti nije dosta što imamo? Baka bi bila tužna da vidi kako se svađamo zbog novca.” Pogledala me s prijezirom. “Ti ništa ne razumiješ! Cijeli život si imala sve servirano! Ja sam uvijek bila ona druga! Sad ću napokon imati nešto svoje!”

Majka je pokušavala smiriti situaciju. “Djevojke, molim vas… Baka vas je voljela više od svega. Ne dopustite da vas novac posvađa.” Ali bilo je kasno. Iva je već bila odlučila.

Počele su prijetnje odvjetnicima, prijave za lažne dugove, čak i anonimna pisma koja su stizala na našu adresu. Otac se povukao u sebe, sve češće nestajao iz kuće pod izlikom posla. Majka je plakala svaku noć.

Jednog dana sam pronašla staro pismo koje mi je baka ostavila među knjigama. “Draga Patricija, znam da život nije uvijek pravedan. Čuvaj svoju sestru, jer obitelj je jedino što ostaje kad sve drugo nestane.” Suze su mi navrle na oči dok sam čitala te riječi.

Ali kako čuvati nekoga tko te mrzi? Kako spasiti obitelj kad svi žele samo svoj dio kolača?

Iva je otišla živjeti kod Damira. Majka se razboljela od stresa, a otac je priznao da ima drugu ženu već godinama. Sve ono što smo skrivali pod tepih sada je isplivalo na površinu: ljubomora, tajne, izdaje.

Jedne noći sjela sam sama u bakinom stanu. Gledala sam kroz prozor na praznu ulicu i pitala se gdje smo pogriješili. Je li vrijedilo? Je li stan vrijedan svih ovih suza?

Iva mi više ne odgovara na poruke. Majka jedva govori sa mnom jer misli da sam mogla biti popustljivija. Otac živi s drugom ženom u Novom Zagrebu.

Ostala sam sama s ključevima od stana koji više nije dom nego simbol svega što smo izgubili.

Ponekad se pitam: jesmo li mi Hrvati i Bosanci toliko vezani za imovinu da zaboravimo što znači biti obitelj? Je li moguće oprostiti kad te najbliži izdaju zbog novca?

Što biste vi učinili na mom mjestu? Može li ljubav pobijediti pohlepu ili smo svi mi samo žrtve vlastitih slabosti?