Otac nakon trideset godina: Moj svijet se srušio u jednom danu
“Ne mogu vjerovati da si mi to napravio, Damire! Nakon svega što smo prošli zajedno!” vrištala sam, glas mi je pucao, a ruke su mi drhtale dok sam stajala nasred naše dnevne sobe. Damir je sjedio na rubu kauča, pogleda prikovanog za pod, šutio je kao da će tišina izbrisati ono što je izgovorio prije nekoliko minuta. “Ana je trudna. Bit ću otac ponovno.” Te riječi odzvanjale su mi u glavi kao najgora noćna mora.
Trideset godina braka. Trideset godina zajedničkih ručkova, svađa oko sitnica, zajedničkih ljetovanja na Jadranu, odrastanja naše djece – Ivana i Mirele. I sad, kad smo napokon trebali uživati u miru, kad su djeca odrasla i otišla svojim putem, moj svijet se srušio u jednom danu.
“Kako si mogao? S kim?” prošaptala sam, iako sam već znala odgovor. Ana – mlada kolegica iz Damirovog ureda, uvijek nasmijana, uvijek spremna pomoći. Sjećam se kako sam je jednom pozvala na kavu kod nas, kako sam joj nudila kolače koje sam sama pekla. Osjetila sam mučninu.
Damir je podigao pogled, oči su mu bile crvene. “Nisam to planirao. Dogodilo se… Ne znam što da ti kažem. Žao mi je.”
“Žao ti je? To je sve?” osjetila sam kako mi suze naviru, ali nisam htjela plakati pred njim. Nisam htjela biti slaba. “Znaš li ti što si napravio? Uništio si našu obitelj! Što će reći Ivan? Što će reći Mirela? Što će reći naši prijatelji? Moja mama?”
Damir je šutio. Zrak u sobi bio je gust od neizrečenih riječi i starih rana koje su sad prokrvarile. Sjetila sam se svih onih večeri kad bi kasnio s posla, kad bi se skrivao s mobitelom na balkonu. Sjetila sam se kako sam samu sebe uvjeravala da umišljam, da previše sumnjam.
Te noći nisam spavala. Ležala sam u našem krevetu, gledala u strop i osjećala se kao da tonem. Ujutro sam nazvala Mirelu. “Mama, što se dogodilo?” pitala je čim je čula moj glas. Nisam mogla izgovoriti sve odjednom. Plakala sam, a ona me pokušavala smiriti preko telefona.
Ivan je bio ljut. “Tata je idiot! Kako je mogao to napraviti tebi? Nama?” vikao je kad smo se našli u kafiću na Trgu bana Jelačića. Gledala sam ga kako stišće šaku na stolu i shvatila koliko ga boli.
Dani su prolazili u magli. Ljudi su šaptali iza leđa, susjede su me gledale sažaljivo dok bih išla po kruh u pekaru kod Jasne. Moja mama je plakala kad sam joj rekla. “Dijete moje, što ćeš sad?”
Nisam znala odgovor. Osjećala sam se izgubljeno, kao da više ne pripadam ni sebi ni ovom gradu koji mi je nekad bio dom. Damir je pokušavao razgovarati sa mnom, ali nisam mogla slušati njegove izgovore. Ana mu je rodila sina – malog Leona. Vidjela sam slike na Facebooku koje su kružile među kolegama iz firme.
Jedne večeri Mirela me zagrlila i rekla: “Mama, nisi ti kriva ni za što. Tata je pogriješio. Ali ti si još uvijek naša mama i još uvijek imaš nas.” Te riječi su mi dale snagu da ustanem iz kreveta i počnem razmišljati o sebi.
Počela sam šetati Maksimirom svako jutro prije posla. Upisala sam tečaj keramike kod gospođe Vesne u kulturnom centru. Prvi put nakon dugo vremena osjećala sam da dišem.
Damir me molio za oprost. “Možemo li pokušati ponovno? Znam da sam pogriješio, ali volim te.” Gledala sam ga i shvatila da više ne osjećam isto prema njemu. Previše toga se slomilo između nas.
Jednog dana srela sam staru prijateljicu Sanju na Dolcu. “Znaš, nisi prva kojoj se to dogodilo,” rekla mi je dok smo pile kavu na terasi. “Ali ti si jaka žena, Jasmina. Pogledaj sebe – još uvijek stojiš uspravno.” Te riječi su mi ostale urezane u pamćenju.
Odlučila sam otići na more sama prvi put u životu. Sjela sam na kamenitu plažu u Selcima i gledala zalazak sunca. Osjetila sam mir kakav nisam dugo osjetila.
Danas živim sama u našem stanu na Trešnjevci. Djeca dolaze često, a ja imam svoj mali vrt na balkonu i novu mačku koju sam nazvala Nada. Damir viđa Leona vikendom i povremeno svratimo na kavu zbog djece, ali više nismo supružnici – samo dvoje ljudi koji dijele prošlost.
Ponekad se pitam: Je li moguće ponovno vjerovati nakon takve izdaje? Može li žena ikada potpuno zacijeliti kad joj srce jednom pukne? Što biste vi napravili na mom mjestu?