„Evo ti kofer i karta u jednom smjeru“: Kako sam rekla mužu zbogom
„Gdje si bila do sada?“, Davorov glas parao je tišinu stana čim sam zakoračila unutra. U ruci mi je još uvijek bio plastični ceker iz Konzuma, a Leona, moja kćer iz prvog braka, stajala je iza mene, pogleda prikovanog za pod.
„Bila sam s Leonom kod doktorice, ima temperaturu“, odgovorila sam tiho, pokušavajući ne izazvati još jednu svađu. Ali već sam znala što slijedi. Davor je bio dobar čovjek, barem su tako svi govorili kad smo se upoznali. Prvi brak mi je propao jer je Ivan, Leonin otac, otišao za Njemačku i nikad se nije vratio. Kad sam upoznala Davora, činilo se da je napokon netko spreman voljeti mene i moje dijete. Ali ljubav je brzo ustupila mjesto sumnji.
„Uvijek ti imaš izgovor!“, vikao je dok je bacao ključeve na stol. „Zašto nisi javila? Što ako te netko vidi s bivšim? Znaš li kako to izgleda?“
Leona se povukla u svoju sobu, a ja sam ostala stajati u hodniku, osjećajući kako mi srce lupa u grlu. Nisam imala snage za još jednu raspravu. Sjetila sam se dana kad smo se vjenčali u maloj crkvi na Trešnjevci. Moja mama, Milena, plakala je od sreće, a Davorova sestra Sanja me grlila kao sestru koju nikad nije imala. Tada sam vjerovala da će sve biti dobro.
Ali život u Zagrebu nije bio bajka. Davor je bio ljubomoran na svakog muškarca koji bi mi se obratio u dućanu ili na poslu. Radio je kao vozač tramvaja i često bi dolazio kući umoran i nervozan. Ja sam radila u knjižari na Kvatriću, a Leona je išla u osnovnu školu. Svaki dan bio je nova borba – između posla, škole, kuhanja i Davorovih ispada.
Jedne večeri, dok sam spremala večeru, Leona mi je prišla tiho: „Mama, mogu li kod tate ovaj vikend?“
Znala sam što to znači. Ivan se javljao rijetko, ali kad bi došao, Leona bi bila presretna. Davor to nije mogao podnijeti.
„Ne možeš!“, viknuo je kad je čuo. „On te samo koristi! Nije ga bilo kad ti je trebala! Sad odjednom želi biti otac?“
Leona je pobjegla u sobu plačući. Sjela sam za stol i gledala Davora: „Ona ima pravo na svog oca. Ne možeš joj to zabraniti.“
Davor me pogledao s prijezirom: „A ti? Ti bi opet s njim? Je l’ to želiš?“
Te noći nisam spavala. Gledala sam Leonu kako spava i pitala se gdje sam pogriješila. Jesam li trebala ostati sama? Jesam li pogriješila što sam vjerovala da će netko voljeti mene i moje dijete?
Moja mama mi je često govorila: „Ivana, život nije fer, ali moraš biti jaka zbog Leona.“
Sutradan sam otišla na posao ranije nego inače. Moja kolegica Mirela me pogledala zabrinuto: „Opet nisi spavala?“
Slegnula sam ramenima: „Ne znam više što da radim.“
Mirela me zagrlila: „Znaš da uvijek možeš kod mene ako ti zatreba.“
Tih dana sve češće sam razmišljala o razvodu. Ali strah me paralizirao – što će reći ljudi? Što će reći Davorova obitelj? Kako ću sama s djetetom?
Jednog popodneva, dok sam slagala rublje, pronašla sam poruku na Davorovom mobitelu. Pisala mu je neka žena – Jasmina iz njegovog razreda. „Vidimo se večeras?“, pisalo je.
Srce mi je stalo. Kad sam ga suočila s porukom, samo se nasmijao: „Ti si ta koja stalno nešto skriva! Sad si ljubomorna?“
Te noći nisam plakala. Osjetila sam olakšanje – kao da mi je netko skinuo teret s leđa. Znala sam što moram učiniti.
Sljedeće jutro spakirala sam Davorove stvari u stari crni kofer koji smo dobili za svadbu. Na stol sam stavila kartu za Osijek – njegov rodni grad gdje mu živi majka.
Kad je došao kući, čekala sam ga u hodniku.
„Što je ovo?“, pitao je zbunjeno.
„Evo ti kofer i karta u jednom smjeru“, rekla sam mirno. „Vrijeme je da odeš.“
Gledao me nekoliko sekundi bez riječi, a onda shvatio da nema više povratka.
Leona me zagrlila snažno kad su se vrata zatvorila. „Mama, sad ćemo biti dobro?“
Nisam znala odgovoriti. Samo sam joj obećala da ću dati sve od sebe.
Dani nakon toga bili su teški – Davorova sestra Sanja mi je slala poruke pune bijesa, a susjedi su šaputali iza leđa. Ali prvi put nakon dugo vremena osjećala sam mir.
Ponekad se pitam jesam li mogla spasiti taj brak ili sam jednostavno predugo čekala da biram sebe i svoje dijete. Je li bolje biti sama nego živjeti u strahu i nesreći? Što biste vi učinili na mom mjestu?