“Zašto Me Ne Slušaš? Ona Ti Truje Um Protiv Mene!”
Vjetar je zavijao vani, tresući prozore dok sam sjedila u prigušeno osvijetljenoj dnevnoj sobi, a jedini zvuk bio je otkucavanje sata na zidu. Moj sin, Luka, spavao je gore, blaženo nesvjestan nemira koji je zahvatio naše živote. Sada smo bili samo nas dvoje, pokušavajući sastaviti ostatke onoga što je nekad bila sretna obitelj.
Sve je počelo prije nekoliko mjeseci kada je moj suprug, Ivan, počeo dolaziti kući kasno s posla. Uvijek je imao izgovor—sastanak se odužio, promet je bio strašan ili je morao pomoći kolegi s projektom. Htjela sam mu vjerovati, ali osjećaj u trbuhu govorio mi je da nešto nije u redu.
Onda je došao dan kada uopće nije došao kući. Zvala sam ga neprestano, svaki put odlazeći na govornu poštu. Panika me obuzela dok sam zamišljala najgore. Ali tek sljedećeg jutra primila sam poruku koja mi je srušila svijet: “Žao mi je, ali neću se vratiti. Pronašao sam nekog drugog.”
Riječi su bile poput noža u mom srcu. Kako je mogao to učiniti nama? Luki? Provela sam dane u magli nevjerice i bijesa, pokušavajući shvatiti sve to. Ali duboko u sebi znala sam istinu—izgubila sam ga mnogo prije nego što je fizički otišao.
Kako su tjedni prelazili u mjesece, pokušavala sam stvoriti osjećaj normalnosti za Luku. Uspostavili smo nove rutine i tradicije, ali uvijek je postojala praznina koja je ostajala u našem domu. Ivanova odsutnost bila je stalni podsjetnik na ono što smo izgubili.
Onda je došao telefonski poziv koji će ponovno promijeniti sve. Bio je to Ivan, njegov glas ispunjen hitnošću i očajem. “Moraš mi sve potpisati,” molio je. “Zašto me ne slušaš? Ona ti truje um protiv mene!”
Bila sam zatečena njegovim riječima. Tko je bila “ona”? I zašto bih mu sve potpisala? Nije imalo smisla. Ali kako je nastavio govoriti, postalo je jasno da je pod utjecajem nekog drugog—nekoga tko ga je uvjerio da sam ja neprijatelj.
Unatoč mojim pokušajima da ga urazumim, Ivan je odbijao slušati. Bio je uvjeren da mu pokušavam uništiti život i ništa što sam rekla nije moglo promijeniti njegovo mišljenje. Kao da je preko noći postao stranac, netko koga više nisam prepoznavala.
Kako su dani prolazili, shvatila sam da ne mogu učiniti ništa da ga vratim. Čovjek kojeg sam nekad voljela nestao je, zamijenjen nekim tko me vidi kao protivnika umjesto partnera. Bila je to bolna spoznaja, ali ona koju sam morala prihvatiti.
Sada, dok sjedim sama u dnevnoj sobi, težina svega pritiska me dolje, znam da naša priča nema sretan kraj. Ali zbog Luke moram nastaviti dalje, čak i ako to znači bez Ivana uz nas.