Pogled u Prošlost: “Vidio Ju je u Kafiću, a Bila je Strankinja”

Tomo je sjedio za svojim uobičajenim stolom u kutu užurbanog kafića, pijuckajući kavu i prelistavajući telefon. Bila je to tipična subotnja jutra u centru Zagreba, gdje se miris svježe skuhane kave miješao s brbljanjem vikend posjetitelja. Bio je izgubljen u mislima kad mu je poznata figura privukla pažnju.

Bila je to Ana, njegova bivša djevojka s fakulteta. Ušla je s dozom samopouzdanja koja je kao da je osvijetlila cijelu prostoriju. Njena kosa bila je stilizirana na način koji nikad prije nije vidio, a odjeća joj je bila šik i moderna. Izgledala je kao da pripada modnom časopisu, a ne kao djevojka iz malog grada koju je nekad poznavao.

Tomo je osjetio ubod nostalgije pomiješan s žaljenjem. Njihov prekid bio je prijateljski, ali vidjeti je sada, tako živahnu i punu života, probudilo je nešto u njemu. Gledao ju je dok je naručivala piće, njen smijeh odjekivao je dok je razgovarala s baristom. Kao da ga uopće nije primijetila.

Kada se Ana okrenula da pronađe mjesto za sjesti, njihovi pogledi sreli su se na trenutak. Tomi je srce preskočilo, ali ona je brzo skrenula pogled, naizgled nezainteresirana. Osjetio je trnce razočaranja, ali pokušao ih je ignorirati. Uostalom, prošle su godine otkako su zadnji put razgovarali.

Nije mogao ne promatrati ju izdaleka dok se smještala za stol preko puta prostorije. Bila je zadubljena u knjigu, povremeno zastajući da uzme gutljaj svog latte-a. Tomo se sjetio kako je voljela čitati, često se gubeći u pričama satima.

Kafić se počeo puniti i uskoro više nije bilo slobodnih stolova. Mladić je prišao Aninom stolu, gestikulirajući može li joj se pridružiti. Ona se toplo nasmiješila i kimnula glavom, pozivajući ga da sjedne. Započeli su razgovor i Tomo je mogao vidjeti lakoću s kojom su komunicirali.

Ljubomora ga je grizla dok ih je gledao kako se smiju zajedno. Pitao se je li to njen novi dečko ili samo prijatelj. U svakom slučaju, bilo je jasno da je Ana krenula dalje, dok je on još uvijek bio zaglavljen u prošlosti.

Tomo je završio svoju kavu i odlučio da je vrijeme za odlazak. Dok se ustajao da krene, uhvatio je još jedan posljednji pogled na Anu. Izgledala je sretno, istinski sretno, i to ga je natjeralo da shvati koliko mu nedostaje taj dio nje.

Dok je izlazio iz kafića, Tomo nije mogao otjerati osjećaj praznine koji mu se smjestio u prsima. Nadao se nekoj vrsti zatvaranja ili barem priznanju od nje, ali umjesto toga osjećao se usamljenije nego ikad.

Susret ga je ostavio s više pitanja nego odgovora. Je li se ona stvarno toliko promijenila ili je to samo njegova percepcija? I zašto ga toliko muči što se činila ravnodušnom prema njegovoj prisutnosti?

Tomo je znao da mora pustiti prošlost i usredotočiti se na svoj život. Ali dok je hodao prometnom ulicom, nije mogao ne razmišljati o tome što bi moglo biti da su stvari ispale drugačije.