Ime koje nas je podijelilo: Obiteljska borba
Marko je oduvijek bio čovjek koji vjeruje u druge šanse. Nakon što je njegov brak od petnaest godina završio gorkim razvodom, našao se izgubljenim, nesiguran što mu budućnost donosi. Ali tada je upoznao Anu. Bila je sve što je mislio da mu treba—mlada, energična i puna života. Njihova vrtoglava romansa brzo se pretvorila u ozbiljnu vezu, na iznenađenje Markove obitelji.
Njegova majka, Marija, isprva je bila skeptična. Vidjela je kako njezin sin prolazi kroz mnogo boli i bila je oprezna prema svakome tko bi ga mogao ponovno povrijediti. Ali vidjeti Marka kako se opet smiješi bilo je dovoljno da ostavi svoje sumnje po strani. Ana je iz Marka izvukla stranu koja je godinama bila uspavana.
Kada je Ana objavila svoju trudnoću, obitelj je bila presretna. Osjećalo se kao novi početak za sve. Kako se približavao termin poroda, počele su se pojavljivati rasprave o imenima za bebu. Marko je oduvijek želio odati počast svojoj pokojnoj sestri Ivani, koja je tragično preminula kad su bili mladi. Osjećao je da je to način da njezinu uspomenu zadrži živom i bliskom svom srcu.
Međutim, Ana je imala drugačije ideje. Bila je odlučna da njihova kći ima ime koje odražava suvremeni svijet u kojem žive. “Ivana je previše staromodno,” tvrdila je jedne večeri dok su sjedili zajedno na terasi. “Želim da naša kći ima ime koje se ističe.”
Marko je bio zatečen njezinim otporom. Pretpostavio je da će Ana razumjeti sentimentalnu vrijednost imena. Ali kako su dani prelazili u tjedne, postalo je jasno da neće popustiti.
Napetost među njima postala je opipljiva, prelijevajući se na obiteljska okupljanja i telefonske razgovore s Marijom. Pokušala je posredovati, nadajući se pronaći kompromis koji bi zadovoljio obje strane. Ali Ana je ostala čvrsta u svojoj odluci.
Kako se porođaj približavao, parovi su se sve češće i intenzivnije svađali. Marko se osjećao rastrgan između ljubavi prema Ani i želje da oda počast sjećanju na svoju sestru. Nekada radosno iščekivanje dolaska njihove kćeri zasjenila je rastuća pukotina među njima.
Kada se njihova kći konačno rodila, bolnička soba bila je ispunjena nelagodnom tišinom. Ana je odabrala ime bez konzultacija s Markom—Lana. Bilo je to lijepo ime, ali nije bilo Ivana.
Marko je prvi put držao svoju kćer, osjećajući mješavinu ljubavi i tuge. Shvatio je da je ovaj nesporazum oko imena otkrio dublje probleme u njihovoj vezi—probleme koji se nisu mogli lako riješiti.
U mjesecima koji su uslijedili, par se borio pronaći zajednički jezik. Rasprava oko imena otvorila je stare rane i stvorila nove. Markov odnos s Anom postao je napet, a njegova veza s obitelji također je patila.
Marija je bespomoćno gledala kako sreća njezina sina ponovno izmiče. Nadala se drugačijem ishodu—obitelji ujedinjenoj ljubavlju i razumijevanjem. Ali ponekad čak i najjače veze mogu biti testirane do točke pucanja.
Na kraju su Marko i Ana odlučili krenuti svatko svojim putem. Ime koje ih je trebalo spojiti umjesto toga ih je razdvojilo. Dok je Marko gledao svoju kćer, obećao joj je da će uvijek biti tu za nju—obećanje koje namjerava održati, čak i ako to znači da će to učiniti sam.